Akronim BDSM, značenje

BDSM ili puni naziv Bondage, Dominance/Discipline, Submission and Mazohism opisuje manje više sve aktivnosti koje se odvijaju unutar ove subkulture.
Naime, nekad ne tako davno, umjesto ovog nazivlja koristio se naziv sadomazohizam. S obzirom da se s vremenom uviđalo kako taj naziv ne obuhvaća većnu aktivnosti, sam sadomazohizam je uklopljen u mnogo širi pojam.
Većina zna povijest sadomazohizma, ali nije na odmet ponoviti. Naime sam naziv je "sklepan" po nazivima dvojce pisaca, koji svaki za sebe imaju gledište na ovakve aktivnosti. Tako sam naziv sadizam nam dolazi iz Francuske, a potječe od pisca Maq. De Sade. Iako baš na njegovo tumačenje danas svi gledamo s gađenjem. Jer opisuje metode mučenja, silovanja i ostalih načina ponižavanja žena. Samo opet trebamo to sagledati i u kontekstu vremena. Jer u današnje vrijeme, takva osoba s takvim idejama bi završila u psihijatrijskoj ustanovi i to zatvorenog tipa.
Ali s obzirom da je on jedan od prvih koji je literarno obradio tu temu, po njemu se taj dio naše spolnosti naziva i sadizam. Naravno iako danas aktivnosti podosta sliče tim opisanim u njegovim djelima, u samom sadomazohizmu velika pozornost se pridodaje samoj sigurnosti partnera.
Potpuna suprotnost De Sade-u je austrijski pisac Mazoh, po čijem je imenu i dobila naziv ona "druga" strana u ovom obliku odnosa dakle mazohizam.

Naime pobornici BDSM-a se svakodnevno susreću s osudom njihovih nazovimo to potreba. Naime zajednica, pogotovo ova naša koja je izrazito konzervativna, takav oblik spolnosti, ako baš hoćete i seksualnosti smatra nastranim ponašanjem. Do nedavno smo imali slučajeva kada su pobornike BDSM-a psihijatri slali u umobolnice, jer su smatrali BDSM teškim poremećajem osobnosti. S time se danas još uvijek susrećemo, mada je danas več situacija kud i kamo povoljnija.
Naime još uvijek i danas pripadnici drugih zajednica prolaze taj isti trnovit put, istina oni su na samom početku (primjer je LG zajednica), dok BDSM polako ali sigurno izlazi iz okrivlja tame.
U ne tako davnoj prošlosti, dakle u vremenu komunizma, osim toga što smo bili osuđivani od strane društva, ali i medicinske struke, doživljavali smo konstantne napade od strane državnog aparata. Večina starijih će se sjetiti afera iz 80-ih, kad se masovno po našim medijima spominjalo ime mistične skupine "crna ruža", koja se pak povezivala sa samoubojstvima mladih osoba. Poznavatelji BDSM-a sigurno će znati da je ta mistična grupa u stvarnosti jedna od organizacija ljubitelja BDSM-a u americi. Na ovim našim područjima nikad nije imala članove, barem koliko je to meni poznato. Dakako uvijek postoji mogučnost da je netko s ovih naših prostora pristupio toj zajednici. Ali povezivanje te grupe s samoubojstvima i svakome tko ima imal pameti neće pasti na pamet.
Ali ostavimo se mi amera i stranaca uopće. Osvrnimo se na naša područja.
Uz taj "taboo" najčešća su pitanja morala. S obzirom da smo ipak konzervativna sredina, gdje je i o klasičnom seksu zabranjeno govoriti, a kamo li o BDSM-u, odmah se smatra protu moralno izražavanje svojih sklonosti. Naravno sva društva sklonija konzervativizmu vezana su uz religijske zajednice. Tako da u pravilu čak država ni ne pokušava iznjeti svoje mišljenje kako se nebi sukobila sa religijom, pa se ide linijom manjeg otpora.
Moralna načela, šta je to? Tko uopće donosi ta načela?
Naime svi znamo šta je danas moralno, a šta nije. Apsurdna je činjenica da te iste norme, dakle načela donose ljudi koji su prvi po kršenju tih moralnih normi.
Evo idem nekim redom, do prije nekog vremena, body, bikini, tange, minice i sl. bilo je javno vrijeđanje morala. Istina to se u religiji i dan danas poštuje, ali civilni normativci to su več prihvatili kao normale činjenice. Iako neke religije idu k tome da se pod okrivljem zaštite ljudske osobnosti ide do tih granica da ljudsko tijelo bude što više pokriveno, jer tijelo motivira nemoral i blud, pritom da odmah kažem kako se to ne odnosi isključivo na islam več i na kršćanstvo, pogotovo na neke sljedbe.
Iako sad več ima pokazatelja da i te konzervativne sredine polako spuštaju granicu morala, spolnost i dalje ostaje veliki taboo.
Nažalost naši zakoni još uvijek, nebih rekao da zaostaju za onim starim, jer manje više to i jesu stari zakoni doneseni još u vrijeme pokojne nam države, samo kozmetički malčice uređeni, tretiraju spolnost kao nešto zabranjeno. Iako več ima nekih pomaka i po tom pitanju. Ali recimo BDSM još uvijek opasno stoji na onoj zamišljenoj liniji između dopuštenog i zabranjenog. Jer kao što znamo rijetki su oni koji su u stalnim vezama, ili braku. A zakon, pogotovo u slučajevima profi uloga direktno stavlja BDSM u okrivlje prekršaja, pa čak i kaznenog djela prostitucije.
Ali nadam se da će s vremenom i taj dio biti malo izmjenjen. Također BDSM i po drugim zakonima ulazi u sferu kaznenog djela, koliko god mi o tome ne razmišljali. Naime več samo vezivanje je na samom rubu kaznenog progona, kao protu pravno uzimanje slobode, a da o nekim drugim segmentima BDSM-a da i ne govorim.
Kao što sam i prije rekao BDSM sam po sebi ulazi u sferu prekršajnog prava. Ali recimo u ovom postu osvrnuo bih se opet na moral, ali s medicinskog stajališta. Naime suvremena psihijatrija kod nas pobornike BDSM-a svrstava u klasifikaciju bolesti F65.5. Dakle svakome kome je poznata klasifikacija bolesti znat će da to potpada pod duševne poremećaje, točnije poremečaje ponašanja. Za sad ovo naše konzervativno društvo još uvijek ne prihvača promjene. Na svu sreću več u nekoliko zemalja Europe, sadomazohizam, ali i fetišizam polako ali sigurnim koracima napuštaju sferu psihologije. Što je najbolje večina seksualnih terapeuta i bračnih savjetnika uvrštava sadomazohizam u odnose, kako bi se ponovo probudio plam među partnerima. Što je u podosta slučajeva pokazalo kao pun pogodak.

BDSM- SADOMAZOHIZAM

Izraz sadomazohizam je složenica od dviju riječi, sadizam i mazohizam. U kontekstu spolnih aktivnosti s obostranim pristankom, sadizam i mazohizam nisu strogo definirani pojmovi, budući da postoji znatna razlika između medicinske i psihološke uporabe oba pojma. Sadistima se također nazivaju osobe koje uživaju u nanošenju boli, ne radi obostranog zadovoljstva, već poradi nanošenja patnje drugoj osobi bez njenog pristanka. Dakle što je pojam svojstven psihijatriji i kriminalistici, a nikako ne BDSM-u. Nažalost, promatrajući odnose unutar BDSM-a jedan dio, volio bih reći mali, ali ne mogu, svoj status Doma prakticira baš u tom pogledu. Što je od strane zajednice osuđujuće, te bi takve osobe trebale biti što prije udaljene iz okvira BDSM zajednice, jer narušavaju ugled i poštovanje pravih i istinskih ljubitelja BDSM-a. Stoga je otvorena i ova tema, da bi se upozorilo na takve slučajeve, te da se pruži informacija ljudima koji ulaze u takve odnose što je istinski, a što nije istinski BDSM.
Sadomazohizam se odnosi na fizičke tj. tjelesne aspekte BDSM-a. Sadizam opisuje seksualno zadovoljstvo, koje se postiže nanošenjem boli, degradacije i/ili poniženja druge osobe, ali kako sam već rekao uz obostrani pristanak, te kako bi se submisivnoj osobi pružilo zadovoljstvo. S druge strane, mazohist uživa biti svezan i kažnjavan unutar dogovornog scenarija. Važno je napomenuti da sadomazohisti izvan scene ne uživaju, pod tim se podrazumijeva na medicinske postupke, nezgode i sl. Disciplina ponekad uključuje i elemente sadomazohizma. Sadomazohizam se prakticira relativno rijetko, iako neki postupci kao što su samoropstvo i autoerotično gušenje, mogu biti ostvareni bez partnera, oni mogu biti veoma opasni i završiti s ozljedama ili čak smrću.